Pčele, med, upornost, znanje, stručnost

• 10.04.2017
• Gospodarstvo
• Slavonski Portal

Gospođa Marija Pavlović iz Batrine, pčelarstvom i medarstvom se bavi od 90-tih godina, kada je započela sa svega nekoliko košnica uz redovni posao, no vremenom se odlučuje u potpunosti se posvetiti pčelarstvu i sada ima 70 košnica koje su na kontejneru i mogu se seliti, odnosno prevoziti. O tome gospđa Pavlović kaže: „Ovako intenzivna proizvodnja podrazumjeva seljenje pčelinjih zajednica, kako mi to kažemo „na paše“, odnosno na mjesta gdje određene biljke cvatu i gdje pčele odrađuju svoj posao. Prije 5-6 godina bio je to jako isplativo, no više nije baš tako, ali uspje se zaraditi, no rada je puno i troškova dakako. Klimatske promjene utječu na proizvodnju meda. Manji su prinosi, a vremenski uvjeti određuju što činiti. Tu su i nametnici odnosno bolesti protiv kojih se borimo kako bi smo zaštitili pčele. Nekada su u ovaj naš kraj stizali napredni pčelari iz Slovenije koji su nas u početcima našeg pčelarstva uputili u tajne ovog posla, no kasnije čitali smo stručnu literaturu i educirali se o najnovijim spoznajama. U posao smo ušli sa velikim brojem košnica a malo znanja. Sada je to posve drugačije i sve nam je puno lakše. Na novogradiškom području godinama već egzistira i naša pčelarska udruga koja broji stotinjak članova. Mi idemo na brojna stručna predavanja, u Gudovec, Vinkovce, a obvezno smo i na novogradiškim „Poljoprivredno poduzetničkim idejama“ i slično. Mladim pčelarima ne bismo preporučil za početak više od 10-tak košnica dok ne savladaju neke osnovne tajne ovoga posla a obvezno se prije toga trebaju educirati i upoznati u što to ulaze. Tu su potrebna relativno znatna financijska ulaganja. Po jednoj košnici to vam je najmanje oko tisuću kuna. Sada su tu i potpore, a to znači kako možete dobiti povrat dijela uloženog novca. Praksa je važna kao i teorija i za to morate biti neprekidno zainteresirani, što znači i puno kontaktirati s ostalim pčelarima i razmjenjivati iskustva. Imam bagremov med, cvjetni, zatim kestenov, tamnoga meda medvljike, tu je i med od uljane repice, suncokreta. Svaki med se može prodati a najveći je problem uvozni med. Moja preporuka je svim ljudima ako žele pojesti kvalitetan med onda moraju to kupiti od domaćeg poznatog pčelara. Tu je i propolis, prirodni antibiotik, cvjetni prah, matična mliječ, med u saću i ostali proizvodi. Ljudi su danas pretežno zahvaljujući Internetu, jako dobro informirani i traže točno određene vrste meda i druge pčelinje proizvode. Alergičari npr. moraju jako dobro pazuiti kakve medove konzumiraju, pa im na to skrećem pozornost. U našem kraju od Okučana do Lužana  ima oko 6500 košnica i oko stotinu pčelara u našoj udruzi. Tu su i oni stariji vrlo iskusni i jako mladi ali vrlo ambiciozni. Bez seljenja pčelinjih zajednica nema meda, a to znači kako tu treba dosta investirati i uložiti truda i vremena. Stacionarno pčelarenje nema perspektivu. Mi imamo potpore prilikom kupnje repromaterijala, a prije je bilo po košnici ili po kilogramu meda. Meni to baš ne znači puno jer ja imam već sav potrebni repromaterijal, dakle to je dobre za nove mlade pčelare. Mi tijekom godine katkada imamo velike gubitke, odnosno troškove nastale usljed vremenskih uvjeta, bolesti i drugih razloga, no to nam nitko ne obešećuje, pa niti Županija nema nimalo sluha kako bi nam u takvim sutacijama malo pomogla. Ipak ovo je posao koji pričinjava veliko zadovoljstvo i koji se prije svega mora voljeti. Bez toga nema uspjeha.“- kaže Marija Pavlović.

Antun Brađašević