Ivica Grgić – ugostiteljstvo kao obiteljska tradicija i strast

  • 10.08.2017
  • Gospodarstvo
  • Slavonski Portal

Obitelj Ivice Grgića rodom iz Adžamovaca (rođen 1973,) već se niz godina vrlo uspješno se bavi ugostiteljstvom. Godine 1994. otac i majka su pokrenuli posao u Adžamovcima i na lokaciji Gostinac u Rešetarima, potom prešli otvoriti restoran u Novu Gradišku. Dvije godine kasnije Ivica preuzima vođenje posla u objektu u gradu Novoj Gradiški koji sada nosi naziv "Slavonski biser". Najprije je bilo 6 soba a sad ih ima 18. Bila je sala za ručavanje za 50 osoba, a sada je tu dvorana za 230 osoba te jedna mala dvorana na katu za 70 osoba. Moguće je istovremeno u restoranu imati 3-4 različite fešte odnosno posluživati goste na isto toliko posebnih odjeljaka. Na ovoj lokaciji gdje je "Restoran Slavonski biser", nekad bila pekara i prodavaonica namještaja. Gospodin Grgić je vremenom otkupio dvije susjedne kuće sa okućnicama kako bi mogao izgraditi parking i dodatni objekt sa smještajnim kapacitetom. Sada je u glavnom objektu u prizemlju: terasa, restoran i dvorane, a na katovima također restoran i sobe za smještaj. U dvorištu je dodatni objekt sa sobama.

"Mi smo u startu željeli imati svoje, a ne plaćati najam, jer kad kasnije investiraš, znaš kako je to tvoje i sve ti ostaje. Izbjegavam korištenje kredita, nego ulažem ona sredstva koja sam zaradio. Lani smo u siječnju temeljito renovirali veliku dvoranu, prošle jeseni su na red došle sobe, a sada smo kao što vidite u velikom zahvatu renoviranje kafića i soba u potkrovlju i slijedi nova fasada, i tako stalno nešto. Nije bilo godine da nismo nešto nastojali unaprijediti i poboljšati. Trenutno zapošljavamo 12 radnika. Ne radi se samo vikendom nego doslovno svaki dan. Tu su krstitke, svatovi, karmine, razne domjenci, imamo i caterig po narudžbi. Mobilni smo cijelo vrijeme. Željeli bi smo u zaposliti još 15 tak osoba. Sin Luka je zainteresiran preuzeti od mene vođenje posla što me jako veseli, a on kao mladi čovjek ima nove ideje koje podržavam. Na uglu Psunjske i Frankopanske planiramo otvoriti novi objekt "Hotel Baština", nešto prigodno u etno stilu. Želimo raditi na dvije lokacije kako bi smo našim uslugama kvalitetno "pokrili" grad."- ističe Ivica Grgić.

On je godinama duboko involviran u rad udruženja obrtnika i ugostitelja u gradu Novoj Gradiški a vrlo aktivan je u pomaganju rada Turističke zajednice Nova Gradiške. Upravo s tog gledišta dobrog poznavatelja gospodarske situacije u NG ističe:

"Gledajte, raditi se mora. Ja sam obrtnik i radim i dan i noć. Moja obitelji, moji radnici i ja radimo doista puno, možda i previše. Nastojim svoje radnike zato dobro i platiti kako bi ih i zadržao da ne idu u inozemstvo. Svjestan sam kako nije lako, ali moramo imati međusobno povjerenje. Jako sa zadovoljan sa svojim radnicima. Da nije bilo tih ljudi protekle 22 godine ne bih ni ja mogao postizati dobre rezultate niti se razvijati. Nastojim dati i osobni doprinos kako bi bilo nešto u tom našem gradu, pa sam jedan od inicijatora sarmijade i provijade, a tu su i druge manifestacije koje podržavam tijekom godine. Ne može se ništa napraviti preko noći. Potrebno je vrijeme, upornost, rad i odgovarajuća kvaliteta. Najbolja reklama je gost koji se ponovno samoinicijativno vrati i poželi opet kod nas boraviti ili koristiti neke od usluga. Onda znaš kako radiš dobro ako takvi dolaze. Mi razgovaramo s gostom "preko tanjura". Dakle kroz to jelo koje konzumira i uslugu koju dobiva, gost treba osjetiti kao je dobrodošao, kako mu nastojim udovoljiti, da to bude kvalitetno, obilno, dobro, i da je zadovoljan.

O novom objektu koji se tek priprema kaže:

"Pa to smo započeli prije izvjesnog broja godina i to radimo sukladno konzervatorskoj kontroli. To mora biti napravljeno kvalitetno na ponos gradu. Taj objekt je na odličnom mjestu i bit će lijep kad se sve sredi. Kreira se i vanjski i unutarnji dio i to ću prepustiti sinu neka realizira svoje ideje, jer vidim kako ima volje. Moja supruga Sanja mi je desna ruka svih ovih godina, a nas dvoje smo potpora sinu neka nastavi kvalitetno raditi i u tome vidjeti budućnost sebe i svoje obitelji. Moja supruga kaže kako trebamo pratiti trendove u ugostiteljstvu i u pravu je, ne može se stati i reći kako je dobro i ne treba bolje. Svih ovih godina prodefilirali su u ovom našem objektu brojni domaći i inozemni gosti i drago nam je kad nas pohvale kako je lijepo, uredno, te kako primjećuju kako držimo do tradicije. Cijene su prilagođene situaciji i kraju u kojem živimo, a to znači kako su po meni za goste izuzetno povoljne, daleko niže nego primjerice na moru ili u velikim urbanim sredinama. Mi smo zadovoljni i sa manje, samo da opstanemo i da svi zajedno možemo od tih prihoda odgajati obitelji i živjeti.