Prava nacionalnih manjina se moraju poštovati

  • 08.12.2013
  • Manjine
  • Slavonski Portal

U sklopu projekta „Jačanje kapaciteta institucija nacionalnih manjina za javno djelovanje - medijska podrška manjinskoj samoupravi“ kojeg financira MATRA KAP PROGRAM Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske u RH, Institut STINE iz Splita od 10. do 12. listopada u Daruvaru je organizirao izvrsno posjećen edukativni seminar pod radnim nazivom „Kako prezentirati i posredovati manjinske interese u javnosti“. Prigodna predavanja su održali: Aleksandar Tolnauer predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, mr. Zdenka Čuhnil bivša saborska zastupnica češke i slovačke nacionalne manjine, Srđan Dvornik publicist i facilitator izrade Nacionalne strategije za uključivanje Roma do 2020. god., dr. sc.Gordana Vilović, dr. sc. Antonija Petričušić, i Ljubomir Mikić iz Centra za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć iz Vukovara. Uz brojne predstavnike lokalne uprave i samouprave te manjinske uprave iz cijele Hrvatske, bili su tu i saborski zastupnici, predstavnici nekolicine medija koji već duže vremena prate rad manjinskih zajednica, ali i predstavnici raznih manjina od srpske, češke, mađarske, romske, itd.

Hrvatski model poštovanja prava manjina

Implementacija Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, zaštita i razvoj manjinskih prava u hrvatskom društvu ponovno su nedavno postali vrlo aktualni, zbog događaja i politiziranja oko dvojezičnih natpisa u Vukovaru. Medijsko izvješćivanje o tome, posebice u javnim medijima, ponovno je potvrdilo činjenicu kako je nužno i dalje nastaviti, pa i intenzivirati educiranje, osposobljavanje i motiviranje svih subjekata manjinske politike o poštovanju i provođenju aktualnih zakonskih propisa, primjerice primjeni Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina. Aktualni primjeri iz EU, primjerice Francuske i nekih drugih država govore nam o tome kako se ne možemo pozivati na poštovanje nekog europskog modela prava nacionalnih manjina, jer je Europska unija nadnacionalna. Pitanja poštovanja prava nacionalnih manjina i etničke pripadnosti su u ingerenciji država članica. Svaka država pa tako i Hrvatska svojim zakonima uređuje specifičnosti prava pripadnika nacionalnih manjina. Kod nas je to deklarativno na vrlo visokoj razini pa neki tvrde kako su manjine itekako prisutne u političkom i javnom životu. One su danas integrirane u hrvatsko društvo sa svim svojim problemima. Položaj manjina korespondira s tim kakvo je zapravo hrvatsko društvo trenutno. Ono je opterećeno brojnim problemima i dubiozama kojima s najčešći razlog nalazi u globalnoj gospodarskoj krizi koja uvjetuje daljnje poteškoće pa tako i socijalna i politička previranja. Samo kratki podsjetnik legislative iz područja zaštite nacionalnih manjina u Hrvatskoj: Hrvatski sabor je 1997. god. potvrdio Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina te Europsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima. Imamo Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, Zakon o uporabi jezika i pisama nacionalnih manjina u RH. Manjinska prava su involvirana i u Zakon o HRT-u, Zakon o elektroničkim medijima. Hrvatska je potpisala bilateralne sporazume o zaštiti manjina sa Mađarskom, Italijom, Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom. Sa Češkom i Slovačkom imamo Sporazum o suradnji na području kulture, prosvjete i znanosti.

Manjine - kako ih vide javni i komercijalni mediji

Po onome kako trenutno javni mediji izvješćuju o pravima nacionalnih manjina, stječemo dojam kako je tu gotovo najmanje učinjeno kada govorimo o osposobljavanju s ciljem kvalitetnijeg i uspješnijeg posredovanja manjinskih vrijednosti, interesa i potreba u javnom društvenom i političkom životu. Tog mišljenja je i predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer koji kaže kako su manjine slabo zastupljene u javnim medijima, primjerice u programu HRTV (što potvrđuju i izvješća koja se podnose Savjetu). I onda kada su prisutne, to je onda kada je riječ o nekim „spornim pitanjima“. Manjine bi same morale proizvoditi dio tih programa, tvrdi Tolnauer, a nažalost još uvijek nemamo niti programa ne jeziku nacionalnih manjina što je davna neispunjena zakonska obveza. Ta situacija se mora popraviti. Pomaka ipak ima ali su oni prespori. Manjine se u medijima ne smiju getoizirati, a to znači kako bi morale biti u svim programima (i u informativnom, kulturnom, zabavnom, itd). Prema najnovijim podatcima koje je HRTV podnio u Izvješću Savjetu za nacionalne manjine stoji kako se manjine u programu pojavljuju 0,60 % (a nekada u najnepovoljnijim vremenima je bilo 1,5%), Nakon analize procijenjeno je kako ti podatci nisu točni, pa je nova analiza pokazala kako je postotak ipak nešto preko 2% što je zapravo isto jako malo i poražavajuće. Koncepcija izvješćivanja o manjinama na HRTV-u doprinosi svojevrsnoj getoizaciji a cjelokupna percepcija javnosti kroz takvo medijsko izvješćivanje zapravo marginalizira manjine i naizgled ih čini minornim i nevažnim. Manjina nema u redovnim programima već se pojavljuju samo kada je riječ o nekakvim skandalima. Najmanje 200 tisuća pripadnikamanjina plaća RTV pretplatu pa se otvara i pitanje nije li to pomalo apsurdno. Plaćati za nešto što nije onako kako bi trebalo ili moralo biti? Za razliku od javnih medija, komercijalni nemaju zakonsku obvezu praćenja aktivnosti nacionalnih manjina. Ipak neki od njih redovno prate neka zbivanja, pa čak u nekim segmentima više nego javni. To ovisi o njihovim specifičnim interesima i uređivačkim politikama. Nažalost u tim medijima se još češće površno obrađuju teme poput nekih skandala i sukoba. Ipak nekada su se i takvi događaji marginalizirali ili prešućivali pa je zapravo dobro što postoji i to medijsko praćenje. Lokalni mediji ne prihvaćaju emitiranje emisija na manjinskim jezicima bez posebnog sufinanciranja. Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija je profunkcionirao ali su upitni kriteriji – do danas se ne zna koje manjinske emisije financira i s koliko sredstava. Nije obavljeno „mapiranje“ grupiranosti nacionalnih manjina kako bi se definirali lokalni mediji koji će proizvoditi emisije na jezicima nacionalnih manjina.