U vremenu krampusa
- 07.12.2013
- Kolumna
- Slavonski Portal
Sveti Nikola nas je radovao još od malih nogu, skoro isto toliko koliko nas je strašio krampus (personifikacija zla koje nam osim fizičke boli može i napakostiti) i druge babaroge. Maštalo se u mladosti o izobilju i sretnom životu nakon školovanja, o nekim lijepim stranama života, a zaziralo od mogućnosti neuspjeha, o životnim poteškoćama, neimaštini, neizvjesnosti, bolesti. Svako se na svoj način trudio nešto napraviti od sebe i svoga života. Kažu ljudi kako tijekom življenja u više trenutaka ili pogodiš ili pogriješiš u nekim ključnim odlukama, poslije toga to teško možeš ispraviti i korigirati. Ako doneseš pravu odluku u pravo vrijeme „kao prstom u med“ onda dobro živiš i misliš kako je to posve normalno. Učini ti se kako su nevolje čista izmišljotina, kako ih nema i kako ti ništa ne mogu. Ima li danas krampusa (zala) kod nas u Hrvatskoj? Mnogi će bez puno razmišljanja sigurno reći potvrdno i zapravo neće pogriješiti. Pogledajte koliko je toga pokradeno, pronevjereno, upropašteno, kako se ljude vara, obezvrjeđuje te kako im se stalno prijeti kako će biti još i gore. Stalno nešto „kuburimo“ s financijama i moralnim vrijednostima i nekako „na zelenu granu“. Kao da smo svi pomalo perverzni i mazohistični jer dozvoljavamo da nas stalno razni krampusi svakodnevno maltretiraju. Jedan moj poznanik je (ne tako davno) sa svojom malom obitelji otputovao u Kanadu. I sada tamo lijepo živi, dosta radi i jako je zadovoljan. Tu u Hrvatskoj je probao svašta i nogočemu bio jako dobar i vrijedan ali nije išlo. On sam kaže kako je u pravo vrijeme donio pravu odluku i kamo sreće da je to učinio ranije. Baš ga moram preko Facebook-a pitati ima li u Kanadi krampusa. Postoji onaj vic kada je Mujo rekao kako bi sve Kineze potrpao u vlak i poslao neka idu svojoj kući u svoju Kinu. Mi u Hrvatskoj s ovim našim krampusima nemamo kud i ponekad mi se čini kako smo veći problem mi njima nego oni nama. Pošten čovjek je samo problem samom sebi (i svojoj obitelji) i korumpiranom društvu u kojem živi. Čini se kako je nedolično ponašanje (npr .kriminal raznih oblika i veličina) postalo društveno prihvatljivo ponašanje. Čak ga neki zovu i sposobnošću, pa kažu „pa to je sposoban čovjek (ili žena)“ i naći će opravdanje i za onog čiji se lopovluci „vide iz aviona“. I sad u toj i takvoj situaciji što činiti? Trebalo bi osobnim primjerom pokazati kako ne vrijedi samo „brondati“ i zanovijetati nego kako treba nešto učiniti protiv krampusa (a u korist svetog Nikole). U to ime završavam ovu prvu kolumnu uz obećanje kako ću „oplitati“ po krampusima sve dok ima struje u mreži koja napaja moj PC, a to znači nastavit ću „puniti“ rubriku kolumna već slijedeću večer.
