Zašto oklijevaju investitori?

  • 30.05.2014
  • Kolumna
  • Slavonski Portal

Prekrasna naša posavska sela Pričac ili Živike, ili pak onaj slavonsko-brodski potez Šumeće-Bebrina-Banovci,.. imali su vodovodnu mrežu još prije više od 40 godina, a ovi „na glavnoj cesti“ poput Nove Kapele, Batrine, Starog Petrovog Sela ,.. itd., tek se odnedavno priključuju na „gradski vodovod“ odnosno napajanje pitkom vodom iz Davora. Dakle neki su poodavno (još od bivše Juge) imali vodovod a neki ga još neće skoro imati. Tek se sada izgrađuje novi sistem kanalizacijski sistem za zapadni dio naže Županije koji bi trebao biti zgotovljen tek za nekoliko godina. Smijemo li se pitati što se dosad čekalo (mada su sredstva kao npr. za plinofikaciju) bila osigurana iz Svjetske banke i ostalih inozemnih izvora? Što mislite koliko su za to krive političke elite na državnoj, regionalnoj i lokalnim razinama? Što mislite je li bilo prepucavanja oko toga kako će se taj kolač ( mislimo na velika sredstva za angažiranje izvođača radova na infrastrukturnim poslovima i općenito na svu moguću građevinsku operativu) podijeliti? Je li tu bilo bitno jesi li SDP, HDZ, HNS? Znamo se narugati Bosancima što sporo grade državne ceste, (pa se svjetski čelnici „hvataju za glavu“ i ne mogu se načuditi „balkancima“ kako ne znaju iskoristiti niti ono što dobiju na dlanu) a jesmo li mi u Hrvatskoj mogli i trebali proteklih nekoliko desetljeća učiniti puno više? Još je prije nekoliko godina postalo jasno kako više ne pali ona priča „eto bio je rat pa su nastale štete“. I sad kad hvala Bogu nema rata u onom najvulgarnijem smislu oružanih sukoba, ne uspijevamo se organizirati i pokrenuti investicijske cikluse. Inozemni investitori dolaze u Hrvatskoj na neizgrađenu komunalnu infrastrukturu koja je preduvjet za štošta drugo, no još je veći problem zakonske regulative, nefunkcioniranje pravosuđa i tzv „pravne države“, visok stupanj korupcije itd. itd. Uz sve to imaju i političku nestabilnost u smislu afera u kojima su akteri najviše pozicionirani državni dužnosnici (poput bivšeg premijera Sanadera ili pak izuzetno moćnih likova poput Vidoševića ili pak nekih župana, gradonačelnika, bivši ministara i drugih koji su u fazi procesuiranja ili utvrđivanja kaznene odgovornosti. I najnovija prepucavanja na relaciji Milanović - Linić sve su samo ne obična unutarstranačka previranja. To svakako ne doprinosi privlačenju investitora i stvaranju pozitivne ulagačke klime. Ne treba takve stvari „zamesti pod tepih“ ali se stalno nečiji „prljavi veš“ kroz medije iznosi u trenutcima kada bi „kuća“ trebala biti uredna i čista. Za kraj iskreni sarkazam u momentima kada treba javno otkriti i obznaniti tko bi mogao za sve to biti kriv. Pogađate, to smo mi novinari ali i svi ostali obični mali građani. Dakle i ja koji se bavim novinarstvom a i vi koji ovo čitate. Zbog vas se i piše, vi zločesti što surfate i tražite zanimljivosti, nikad vam dosta informacija i saznanja. Zbog vas se otkrivaju razne društvene devijacije. Sad kad smo dio Europske unije možemo se i trebamo baviti i stanjem naše šire europske društvene zajednice. Ipak najvažnije je to kako je nama i kad će nam biti bolje. Oko toga zašto oklijevaju investitori mogao bi se napisati i poduži elaborat. Za njega je materijala mnogo ali tko će platiti takvu studiju? Nismo niti spomenuli koje nas sve reforme očekuju (koje smo već trebali provesti a nismo) npr, smanjenje broja općina, županija i gradova, regionalni preustroj itd. O tome drugom zgodom.