Kad kažeš Batrina srce kaže Šokadija

  • 21.01.2018
  • Općine BPŽ
  • Slavonski Portal

Predivno večer sinoć u domu u Batrini na događaju pod nazivom „Antunovo sa Golubicama“. Osim očekivanog nastupa pjevačkih skupina, oduševljenje su izazvali tamburaški orkestri iz Slavonskog Kobaša i Batrine, a i odlična voditeljica Matea Lovrić sjajno je otpjevala nekoliko pjesama u pratnji izvrsnih tamburaša iz Kobaša. No krenimo redom, dakle nakon pozdravnog govora predsjednika Udruge „Sveti Antun“ iz Batrine, Dražena Grozdanovića, događaj je službeno otvorio načelnik Općine Nova Kapela Ivan Šmit koji je došao u pratnji svojih najbližih suradnika, zamjenice Vesne Jergović i predsjednika Općinskog vijeća Ante Žagrića, a onda glazbena uživancija. Domaće „Golubice“, estetski besprijekorne, otpjevale su ponešto iz svog standardnog repertoara, a potom su nas pjesmom pozdravile i članice ŽPS „Drumarice“ iz Brodskog Stupnika. Jedna od njihovih pjesama govorila je o temi aktualnog odlaska mladih iz Hrvatske i nikoga nije ostavila ravnodušnim. Vrlo lijepo su izgledali i pjevali i članovi Udruge Češka beseda Nova Gradiška i okolica koji su otpjevali nekoliko tradicionalnih čeških pjesama. Tamburaši KUD-a „Matija Gubec“ iz Slavonskog Kobaša i njihov zbor, zvučali su vrlo profesionalno poput primjerice orkestara koje možemo slušati katkada u Požegi na tradicionalnom festivalu. Za pohvalu je i nastup klape „Ogrc“ iz Novske. Oni su izveli nekoliko lijepih skladbi a posebno su s užitkom otpjevali duhovnu  „Oči u oči“. Ipak najsjajniji nastup imao je veliki tamburaški orkestar iz Batrine koji je posebno za ovu prigodu okupio znatan dio tamburaša koje su, gledano u proteklih nekoliki desetaka godina, obučavali glazbeni pedagozi poput Ruže Petrlik, prof. Mladena Ivoševića ili pak Roberta Vojvodića i drugih. To je zvučalo vrlo snažno i bogato, a vidljivo je bilo oduševljenje tamburaša koji nisu skidali osmijeh s lica. Da nije bila jučer subota, kada glazbenici inače nastupaju u raznim prigodama, možda bi se okupilo još više batrinskih tamburaša, no i ovo je bilo fascinantno. Poput reklamnog slogana, mogli bi smo reći: „Kad kažeš Batrina, srce kaže Šokadija“, i dosta sjetimo se djetinjstva i mladosti, brojnih batrinskih istinskih domoljuba i zaljubljenika u našu slavonsku tradiciju, pa pomislimo koliko je suza radosnica u našem kraju isplakano uz tu našu šokačku ljepu pjesmu u raznim prigodama. Koliko je samo ispjevano bećaraca ili odigrano kola uz te tambure, uz te jednostavne napjeve, koje čak nije teško niti naučiti odsvirati. Tambura se svira srcem a ne prstima, a Slavoniju ili voliš ili joj ne pripadaš. Dirljivo je bilo vidjeti oduševljenje publike, među kojima je bilo i podosta baka, i djedova. Njihov osmijeh i pljesak rekli su nam sve. Golubicama hvala na pozivu i trudu oko organizacije ovog prelijepog događaja koji je eto za njih već četvrti po redu. Sinoć je izgleda bila predodređena večer za lijepe događaje. Najprije ovo „punjenje srca Šokadijom“u Batrini, a onda veselje zbog pobjede naših rukometaša nad Norveškom i pobjeda Stipe Miočića. Sve ne za 5 nego za 10!